Filip je dečak koji je osetio ukus odrastanja i samostalnosti i njegovo putovanje je kao i svake druge osobe imalo dozu straha i usamljenosti.
Dečaka Filipa su roditelji svake godine, čim bi počeo letnji raspust, vodili na selo kod bake i deke. Tamo je vreme proticalo sporije i mirnije, s mirisom livada, zvukom cvrčaka i beskrajnim pričama koje je deda pričao sedeći na škripavoj stolici na tremu. Filip je voleo selo i svake godine nestrpljivo brojao dane do putovanja. Sam čin odlaska, s torbom punom sendviča i osmeha, bio je za njega pravo uzbuđenje.
PROČITAJTE I: POČINJE NAJLEPŠIH 6 MESECI: Sreća LJUBI ovih 5 znakova od JUNA – sve će im krenuti!
Putovanje je uvek bilo posebno jer su išli vozom. Nije to bio najbrži način da se stigne do sela, ali svakako najlepši. Šuštanje šina, prolazak kroz tunele i nasmejana lica putnika činili su vožnju pravom avanturom. Filip se divio pejzažima koji su promicali kroz prozor, i radoznalo osluškivao šapat vagona koji je odzvanjao kroz čitavu kompoziciju.
Roditelji su uživali gledajući kako Filip iz godine u godinu sve više sazreva. Njegova radoznalost, komentari i pitanja činili su svako putovanje živopisnim i nepredvidivim. Međutim, jedne godine, kada je Filip već bio na pragu tinejdžerskog doba, obratio se roditeljima sa željom koja ih je iznenadila — želeo je da ide sam.
„Odrastao sam,“ rekao je ozbiljno. „Znam gde da siđem, znam red vožnje, znam kako sve funkcioniše. Vreme je da svoje putovanje obavim sam.“
PRIDRUŽITE NAM SE I ZABAVITE SE SA NAMA SVAKOG DANA. KLIKNI >>>OVDE<<<
Roditelji su se pogledali. Majka je odmah htela da odbije, dok je otac mudro ćutao. Nisu bili sigurni da li je Filip zaista spreman, ali su u njegovim očima videli iskru samopouzdanja. Posle mnogo razgovora i dilema, odlučili su da mu ukažu poverenje.
„Dobro, Filipe. Možeš da ideš sam,“ rekla je majka jednog jutra, „ali imaš jedno pravilo — ako se uplašiš, osetiš se usamljeno ili zbunjeno, posegni za ovim.“
U ruku mu je stavila malu, plavu platnenu kesicu. Nije mu dozvolila da je otvori odmah. „Učinićeš to samo ako ti zatreba.“
Filip se složio, spakovao ranac, poneo sendviče i vodu, poljubio roditelje i sa blagom nervozom zakoračio u voz.
U početku je sve bilo poznato. Pronašao je sedište pored prozora, mahnuo kondukteru i posmatrao predele koji su se smenjivali — njive, šume, potoci. Uživao je u slobodi svog prvog samostalnog putovanja. Bio je ponosan, a istovremeno pažljiv.
Nastavak na sledećoj stranici…
Međutim, kako su sati odmicali, a sunce već prešlo zenit, u vagonu je nastupila tišina. Putnici su zadremali, sedeći ukočeno ili naslonjeni na prozore. Filip se tada prvi put zaista osetio sam. Nije bilo majke da ga pita da li je gladan, niti oca da mu pokaže zanimljive detalje kroz prozor. Tišina se uvuče u njega i postane teret.
PROČITAJTE I: POČINJE NAJLEPŠIH 6 MESECI: Sreća LJUBI ovih 5 znakova od JUNA – sve će im krenuti!
Pogledao je oko sebe — sve nepoznata lica. Zatvorio je oči, ali misli su počele da ga preplavljuju. Šta ako nešto krene po zlu? Šta ako zaboravi da siđe? Šta ako se izgubi? U stomaku mu se javio poznat osećaj — strah.
Tada se setio — plava kesica. Polako je posegnuo u džep, izvukao je i pažljivo otvorio. U njoj je našao nekoliko dragocenosti: mali kamenčić u obliku srca koji su on i mama zajedno našli na moru, porukicu na kojoj je pisalo: „Diši duboko. Sve će biti u redu. Tvoje mesto je tamo gde ideš.“ Tu je bila i mala čokoladica, njegova omiljena.
Nasmešio se. U tom trenutku više nije bio sam. Osetio je toplinu i prisustvo roditelja, majčin miris i glas u sebi. Stisnuo je kamenčić u šaci i zatvorio oči. Dišući duboko, ponavljao je poruku. Polako, strah se topio. Otvorio je čokoladicu i pojeo je, osećajući kako mu se telo smiruje.
PRIDRUŽITE NAM SE I ZABAVITE SE SA NAMA SVAKOG DANA. KLIKNI >>>OVDE<<<
Kada je ugledao poznatu stanicu, znao je — sledeća je njegova. Uzbuđenje je ponovo zamenilo zebnju. Sada više nije bilo mesta za nesigurnost. Osetio je ponos — uspeo je. Njegovo prvo samostalno putovanje bilo je na kraju, ali ono što je nosio sa sobom bilo je mnogo više od torbe i kesice.
Kada je sišao sa voza, baka i deka su ga čekali. Potrčao im je u zagrljaj, ali ovaj put — drugačije. Više nije bio samo dečak koga dovode. Bio je neko ko je prešao svoj prvi most ka odraslosti.
Te večeri, sedeći pod zvezdanim nebom, deda mu je rekao: „Putovanje nije samo kretanje iz mesta u mesto, Filipe. To je kretanje iznutra. Danas si prošao važno putovanje — ono u kojem si naučio da se i u tišini čuje ljubav.“
Filip je ćutke klimnuo glavom. Znao je da je deda u pravu. Tog dana nije samo promenio lokaciju. Promenio je sebe.